Da mi je ova pamet bila

---

U ovom momentu Republika Srpska je na istorijskom maksimumu što se tiče zaposlenosti, kao i po pitanju prosječne plate (nakon oporezivanja). 

Posmatrajući samo te dvije činjenice, moglo bi se reći da je jedan od najosjetljivijih odnosa u društvu, odnos radnika i poslodavca, u uzlaznoj liniji, odnosno da se radnik počinje sve više cijeniti. Poštovanje prema poslodavcu je aksiomskog karaktera i ono se, u principu, i ne ispituje, jer je radnik ipak slabija strana u ovom odnosu.

Shodno Zakonu o radu, radnik ima pravo na: platu, naknadu plate i druga primanja, bezbjednost i zaštitu života i zdravlja na radu, zdravstvenu zaštitu, zaštitu ličnog integriteta, posebnu zaštitu u slučaju bolesti, smanjenja ili gubitka radne sposobnosti i starosti i na druga prava i druge oblike zaštite, sve u skladu sa zakonom, opštim aktom i ugovorom o radu. Radnica ima pravo na posebnu zaštitu za vrijeme trudnoće i nakon porođaja. Radnik ima pravo na posebnu zaštitu radi njege djeteta, u skladu sa zakonom, a radnik mlađi od 18 godina i radnik invalid imaju pravo na posebnu zaštitu. Radnik je, između ostalog, dužan da savjesno i odgovorno obavlja poslove na kojima radi, poštuje organizaciju rada i poslovanja kod poslodavca, kao i uslove i pravila poslodavca u vezi s ispunjavanjem ugovornih i drugih obaveza iz radnog odnosa, obavijesti poslodavca o bitnim okolnostima koje utiču ili bi mogle da utiču na obavljanje poslova utvrđenih ugovorom o radu, obavijesti poslodavca o svakoj vrsti potencijalne opasnosti za život i zdravlje i nastanak materijalne štete, pristupi zdravstvenim pregledima i ocjeni radne sposobnosti na zahtjev poslodavca i u periodu otkaznog roka izvrši obaveze preuzete ugovorom o radu. Manje-više, svako pravo radnika je obaveza poslodavca, i obrnuto.

Siguran sam da nema poslodavca koji ne cijeni radnika. Ne natprosječnog po učinku, nego onog ko izvršava navedene obaveze i koji ne čeka mjesec dana da bi ostvario navedeno prvo pravo. Koji radi, a ne ide samo na posao. Ali, poslodavac teško može znati i predvidjeti koji kandidat će mu biti radnik, a ko će mu, takođe, biti u identičnom radnom odnosu kao i radnik, ali koji će imati ambiciju da što prije ostvari pravo na penziju, bez naročitog trošenja sopstvenih resursa i uz neizostavno traženje načina da, ničim opravdano, poboljša svoj status.
 

Kompletan tekst možete pročitati na linku: https://www.nezavisne.com/index/kolumne/Da-mi-je-ova-pamet-bila/585696

Autor: Zdravko Zečević, Direktor Odjeljenja za marketing u Društvu za upravljanje Evropskim dobrovoljnim penzijskom fondom

---