Koliko god da zarađujemo, uvijek moramo da štedimo

---

Sindikalne organizacije u Republici Srpskoj snažno opredijeljene za dodatnu štednju za treće životno doba
 
Duži period je u Republici Srpskoj postojala inicijativa i pregovori između Društva za upravljanje PREF-om, Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD) i Skupne Pokojninske družbe dd iz Ljubljane (Skupna dd), sada Triglav pokojnine dd za zajedničko osnivanje Društva za upravljanje dobrovoljnim penzijskim fondom u Republici Srpskoj. EPF je osnovan 2017. godine, a upravo ovakvu strukturu osnivača članovi EPF-a ističu kao jednu od ključnih prednosti i informacija koje su im pomogle da se odluče za ovaj vid štednje.

Među prvima u Republici Srpskoj dobrovoljni penzijski sistem podržale su sindikalne organizacije, i to Savez Sindikata Republike Srpske, te Sindikat uprave Republike Srpske.

Svoje mišljenje, ali i zvanične stavove ovih organizacija prenijeli su Ranka Mišić, predsjednica Saveza Sindikata Republike Srpske i Božo Marić, predsjednik Sindikata uprave Republike Srpske.

Savez Sindikata Republike Srpske, kao većinska reprezentativna organizacija radnika u Republici Srpskoj u svoj program rada fokus je stavila na one stvari i onaj posao važan za ekonomsko - socijalni položaj zaposlenih u Republici Srpskoj: „Ishod niza aktivnosti koje provodimo treba da donese boljitak za radnike, finansijsku sigurnost i mogućnost da oni u svom životu mogu planirati određene finansijske aktivnosti koje će im olakšati život i u vrijeme dok rade ali i u periodu nakon toga - u trećem životnom dobu“, istakla je Ranka Mišić.

Božo Marić, predsjednik Sindikata uprave Republike Srpske svjestan je da ovaj način ugovaranja lične penzije predstavlja direktno povećanje ličnog dohotka svakog zaposlenog, sa odgođenim korištenjem: “Ovakav vid dodatnog uvećanja ličnog dohotka radnika je već dugo prisutan u evropskim okvirima kolektivnog pregovaranja između socijalnih partnera. Zbog toga smo mi kao Sindikat prvi u BiH sa EPF-om potpisali Memorandum o saradnji a kao rezultat toga došao je i Plan štednje koji je zaključen između Sindikata uprave Republike Srpske i Vlade Republike Srpske, čime je za svakog zaposlenog u organima uprave obezbijeđena mjesečna uplata od 20,00 KM.” 

Republika Srpska je u reformi penzijskog sistema građanima ponudila mogućnost da, pored tradicionalne penzije, odnosno izdvajanja za fond PIO, dodatnim dobrovoljnim izdvajanjima povećaju svoje prihode kada ostvare pravo na penziju.

„Nama su, prateći iskustvo drugih zemlja i neka iskustva iz okruženja poznate prakse drugog i miksa drugog i treća stuba penzijskog osiguranja. Smatramo da bi bilo dobro da imamo jednu dodatnu štednju koja bi trebala da poveća iznos penzije. Znamo da ima puno poteškoća, da su plate niske i da isto tako te niske plate na kraju proizvedu veoma niske penzije radnicima kada završe svoj radni vijek. Učinilo nam se dobro da imamo dodatno osiguranje, odnosno dodatni iznos koji će na kraju biti na kontu radnika. Taj novac će radnik, kada za to stekne uslove, iskoristiti za poboljšanje svog ekonomsko-socijalnog položaja u trećem dobu“, ističe Ranka Mišić.

Marić tvrdi ako čovjek svaki dan uštedi barem jednu konvertibilnu marku, da je to ogroman luksuz za njega, što će se pokazati kada ode u penziju i kada osjeti najveći udar na finansijske prihode. “Smatram da je velika većina ljudi uglavnom "finansijski nepismena" i da većina nas ne razmišlja o svojoj trećoj životnoj dobi. Živimo u takvom ambijentu, gdje se ljudi svakodnevno bore sa brojnim izazovima i egzistencijom ali to ne može biti izgovor da se ne štedi. Ako budemo čekali da imamo hiljadu KM viška da ostavimo sa strane, teško da ćemo dočekati to vrijeme”, kaže Marić i dodaje: “Radnik sa štednjom mora da počne od svog prvog radnog dana, a ne godinu dana pred penziju. Za 40 godina radnog staža, kada bi dnevno odvajali 1,00 KM, nakon 40 godina bismo imali oko 15.000 KM “na gomili”, što, moramo priznati, nije mali novac.” Zbog toga Marić apeluje na sve radnike, prvenstveno mlade radnike, da na vrijeme počnu da odvajaju za stare dane, iako, tvrdi on, kao nacija nemamo razvijenu svijest o važnosti štednje. 

“Do sada smo zajednički sa EPF-om organizovali dvije edukativne prezentacije - radionice sa našim predsjednicima sindikalnih organizacija kako bi im približili ovaj vid štednje i same važnosti štednje. Cilj ovih prezentacija je da se radnici upoznaju o svim zakonskim i poreskim  olakšicama koje ima poslodavac ukoliko se odluči za ovaj vid "uvećanja ličnog dohotka radnika" kako bi i oni kod svojih poslodavaca organizovali Plan štednje. Ovo je ipak novina u načinu djelovanja za sindikate ali sam siguran da će svake godine planovi štednje biti sve veći i veći. Biću slobodan i reći da su ljudi u nekom prethodnom periodu dosta “izvarani” u raznoraznim štednjama "Dafina", "Jezda" itd. i da su se mnogo puta opekli i izgubili ozbiljan novac, te je zbog toga prisutan jedan vid bojazni i opreza, ali smo se mi opredijelili za EPF zbog njegove vlasničke i upravljačke strukture koja bi trebala biti garant da se takve stvari ne mogu ponoviti.”

Marić je dodao i da Sindikalne organizacije treba da prihvate nove modalitete koji su im na raspolaganju u cilju povećanja ličnog dohotka radnika, da svakom radniku ugovore njegovu ličnu penziju: “Moramo biti svjesni da u trenutnom sistemu međugeneracijske solidarnosti, sav novac koji radnik uplaćuje kroz doprinos za penzijsko invalidsko osiguranje ide za tekuću potrošnju i isplatu penzija. Potreba razvoja drugog i trećeg stuba penzijskog osiguranja, tj. ugovaranja lične penzije svakog radnika je neupitna, jer bojim se ko će za 20 - 30 godina ovdje zarađivati za isplatu penzija tadašnjim penzionerima? Prednost članstva je što će radnik nakon odlaska u penziju, uz redovnu penziju koju će primati iz državnog Fonda PIO sada primati i svoju ličnu penziju koju je marljivo štedio samo za sebe. Za poslodavca dodatno odvajanje novca za dodatnu penziju radnika predstavlja trošak, ali ukoliko se opredijeli da ima zadovoljnog radnika, ovaj trošak je umanjen zbog poreskih olakšica u odnosu na direktno podizanje zarada jer su mnogo veće obaveze u pogledu poreza i doprinosa. Nadam se da će u narednom periodu u Republici Srpskoij desiti privredni rast i da će samim tim rasti i plate radnika, ali moramo biti svjesni, koliko god da zarađujemo uvijek moramo da štedimo.”

O saradnji Saveza Sindikata Republike Srpske i Evropskog dobrovoljnog penzijskog fonda Ranka Mišić kaže: „EPF je fond sa kojim smo među prvima ostvarili saradnju, a bili smo uključeni i u reformu penzijskog sistema i vjerovali smo da postoji šansa da EPF uspije i bude stabilan, posebno kada znamo ko su osnivači i koliki je njihov udio što nam je dalo dodatnu sigurnost. EPF je našao svoje mjesto u zakonu i to je bila jedna od presudnih informacija da se odlučimo za saradnju.“

Predstavnici sindikalnih organizacija saglasni su oko toga da je prednost za sve poslodavce što na ovaj način motivišu radnike, uplaćujući novac za dodatnu štrednju, a na taj iznos ne plaćaju poreze i doprinose. „Poslodavac ovako motiviše zaposlene da budu bolji radnici i da učestvuju sa jednom boljom energijom u radu na njihovom radnom mjestu. Radnik dobija novac od poslodavca na njegovo ime na njegov račun“, kaže Ranka Mišić.

Poslodavac faktički povećava platu radniku, ne plaća na to poreze i doprinose i njemu je to „jeftinije“, dok istovremeno radnik ima štednju koja je na njegovo ime na njegovom računu u fondu i njime će raspolagati u skladu sa propisima kako je to regulisano.

---